Stajališta Udruge hrvatskih diplomata o Prijedlogu zakona o plaćama državnih službenika i namještenika

Stajališta Udruge hrvatskih diplomata o Prijedlogu zakona o plaćama državnih službenika i namještenika

Izvršni odbor Udruge hrvatskih diplomata (UHD) je na svojoj sjednici održanoj 21. prosinca 2017. godine razmatrao Prijedlog zakona o plaćama državnih službenika i namještenika. Temeljni je cilj UHD kontinuirana aktivnost na profesionalizaciji hrvatske diplomatske službe, jačanju klime kolegijalnosti i zajedništva među hrvatskim diplomatima i vraćanju dostojanstva diplomatske struke.

Pritom je temeljna orijentacija UHD njegovati partnerski odnos s MVEP-om, odnosno i drugim tijelima RH, kako bi se omogućilo hrvatskim diplomatima da što je moguće izravnije sudjeluju u donošenju odluka o kojima ovisi njihov profesionalni rad, kao i privatni život.

Polazeći od toga da predloženi zakon u velikoj mjeri utječe na materijalni i statusni položaj hrvatskih diplomata, Izvršni je odbor u odnosu na njega zauzeo sljedeća stajališta:

1.Predloženi zakon uvodi korjenitu reformu postojećeg sustava plaća i napredovanja državnih službenika. Njime se uvodi sustav plaća koji je u cijelosti utemeljen na ocjenjivanju i ukida se dodatak na radni staž, a u bitnoj se mjeri mijenja i postojeći sustav napredovanja, koji je utemeljen na godinama radnog staža i nekim drugim specifičnim kriterijima koji važe za profesionalne diplomate (znanje stranih jezika, diplomatsko iskustvo u inozemstvu itd), te se predlaže njegova zamjena sustavom napredovanja isključivo prema ocjenama. Polazimo od toga da dodatak na radni staž, kao svojevrsno priznanje međugeneracijske solidarnosti državnih službenika i pravo na napredovanje predstavljaju legitimne aspiracije zaposlenih u sustavu državne uprave. Naravno da je ocjenjivanje jedan od čimbenika koje valja uzeti u obzir pri određivanju plaće, kao i napredovanja državnih službenika, uostalom ono ima svoje mjesto i u postojećem sustavu, ali držimo dvojbenim izvršiti tako radikalan zaokret u odnosu na dosadašnje kriterije kakav je predložen. To dovodi do velike nesigurnosti profesionalnih diplomata u pogledu njihova daljnjeg statusa i u tom se smislu može negativno odraziti na obavljanje njihovih poslova i radnih zadataka.

Čini se da ni sam predlagač nije u stanju argumentirano procijeniti materijalne i financijske učinke zakona na plaće državnih službenika, pa u obrazloženju zakona kaže da nije moguće izvršiti usporedbu „novog“ i „starog“ sustava plaća te da je polazno opredjeljenje da plaće neće rasti, citirano “plaća niti jednog zaposlenika ne može biti veća od sadašnje niti se masa plaća državne institucije može povećati.“ Simptomatično je da se ništa ne kaže o tome hoće li one padati! Teško je vjerovati da to predstavlja slučajan propust predlagača, već je prije za zaključiti da on predviđa pad plaća u državnom sektoru, što hrvatskim profesionalnim diplomatima nije prihvatljivo. To je istovremeno u neskladu s principom da pri donošenju svakog novog zakona valja u potpunosti sagledati materijalne efekte njegove primjene u praksi.

2. Jednako tako, velike dvojbe izaziva predloženo rješenje o ograničavanju broja ocjena „izuzetan“ na 7% i „primjeren“ na 18%. To ukazuje na predlagačevu „fiksiranost“ na shematska i unaprijed zadana rješenja, a bez uzimanja u obzir stvarne situacije, u kojoj je nemoguće unaprijed normirati koliko će ljudi u državnoj upravi zaslužiti koju ocjenu. Time u osnovi cijeli postupak ocjenjivanja gubi svoju svrhu. Umjesto orijentacije na objektivizaciju on bi se u praksi mogao zapravo svesti na još veći subjektivizam u ocjenjivanju nego li što je to bilo do sada, čime bi svrha donošenja novog zakona svakako bila promašena. Uvjetovanje pak cjelokupnog napredovanja takvim ocjenama direktno negira pravo na adekvatno napredovanje velikoj većini državnih službenika, što nije prihvatljivo.

Smatramo da njihovo napredovanje mora ovisiti isključivo o njihovim radnim rezultatima, izraženim, naravno, i kroz ocjene, ali i kroz druge kriterije, a ne biti vezano isključivo uz proces ocjenjivanja, u kojemu ih samo do četvrtine može dobiti najbolje ocjene, jednostavno iz razloga što je to zakonodavac tako unaprijed odredio! Određenu dozu objektivnosti mogao bi garantirati sustav vanjskih regulatornih tijela, kao što je primjerice odbor za državnu službu, koja bi kontrolirala primjenu zakona u pojedinim državnim tijelima, ali članovi Izvršnog odbora smatraju da se taj sustav do sada u praksi nije sasvim potvrdio kao pravi korektiv aktivnosti državnih tijela.

Rekli bismo da očekivano svođenje najvećeg broja ocjena na „uspješan“, kako to piše u obrazloženju zakona, zapravo podcjenjuje hrvatsku državnu upravu i velik broj ljudi koji u njoj profesionalno rade. Natprosječnih u državnoj upravi ima onoliko koliko ih ima, to je questio facti, a ne proizvoljna i unaprijed određena matematika. To samo ukazuje na činjenicu da predlagač ima pred očima aprioristički postavljene zadatke, primjerice smanjenje državne uprave odnosno smanjenje plaća u njoj i sl, a ne interese djelatnika državne uprave da pošteno i profesionalno obavljaju svoje poslove i zadatke, za to budu pristojno plaćeni te da napreduju po uređenom i transparentnom sustavu.

3.Uz sve već iznijeto, smatramo da je zbog postojanja mnogobrojnih specifičnosti diplomatske službe u odnosu na položaj ostalih državnih službenika, nemoguće pitanja njihova materijalnog položaja normativno utvrditi na uniforman način. U nastavku se navodi nekoliko činjenica o hrvatskoj diplomatskoj službi, kako ih mi vidimo. Polazimo od toga da je diplomacija časna, odgovorna i teška društvena služba, za čije se obavljanje zahtijeva velika stručnost i značajne vještine, potrebne za snalaženje u složenoj međunarodnoj sredini. Hrvatski profesionalni diplomati pri obavljanju ovog kompleksnog posla moraju podnijeti velika iskušenja i žrtve i odlučno smo protiv bilo kakvog obezvređivanja naše struke. Hrvatski su diplomati pripravni profesionalno, odgovorno i savjesno ispunjavati svoje radne poslove i zadatke, ali pritom zahtijevaju da se poštuju njihova prava, koja su definirana zakonskim i drugim propisima.

Hrvatski diplomati nedvojbeno će svojim znanjima, iskustvom i profesionalnošću dati svoj obol u provedbi zahtjevnog i izazovnog zadatka kao što je predsjedanje Vijećem EU u prvoj polovici 2020. godine. Izvršni odbor UHD smatra da će to biti najsloženije razdoblje u dosadašnjem razvoju hrvatske diplomatske službe i da je upravo sada pred nama odlučujuće razdoblje u kojem treba poduzeti korake u pravcu njene pune profesionalizacije i bitnog napretka na području radnih i ljudskih prava diplomata. Na taj ćemo način postići da se hrvatska diplomacija, koja će se suočiti s tim zadatkom, sastoji od vrhunskih profesionalaca i zadovoljnih, a istovremeno i maksimalno odgovornih ljudi, koji će biti uvjereni da ga mogu obaviti na najbolji mogući način.

4.Zaključno Izvršni odbor UHD smatra da predložena zakonska rješenja nisu prihvatljiva za profesionalne hrvatske diplomate, svakako ne bez cjelovite analize i kompleksnog sagledavanja mogućih efekata primjene predloženog zakona u praksi. Budući da je riječ o radikalnoj reformi postojećeg sustava, predlažemo da se o pitanjima plaća odnosno i napredovanja u javnom sektoru ponajprije provede javna rasprava u stručnim krugovima, a tek potom da se priđe definiranju onih zakonskih rješenja koja dobiju najveće povjerenje struke. Udruga profesionalnih diplomata spremna je dati svoj puni doprinos.

Nemamo ništa protiv ocjenjivanja u državnoj službi, ali je cijeli taj sustav potrebno na odgovarajući način uskladiti sa sustavom zvanja, napredovanja itd. u diplomatskoj službi, koji mora biti u skladu i s međunarodnim standardima i propisima, kao što je primjerice Bečka konvencija. Ukoliko bi se nastavio proces usvajanja predloženih zakonskih rješenja, predlažemo da se diplomatska služba izuzme od primjene ovog zakona i njen materijalni položaj regulira zasebnim zakonom, jednako kao što je to predloženim zakonom predviđeno za policiju, a vjerojatno je to potrebno učiniti još za neke, kao što su oružane snage RH.